smile

Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player

naslovnao namaakcijegalerijakontakt

akcije

Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

 

 

statut udruge

 
 

   - Osnove volonterstva

   - Mjesec borbe protiv ovisnosti

   - Svjetski dan jabuka

   - Europski tjedan mladih

   - Temeljna načela volontiranja

   - Volontiranje za Gračanicu

   - Zakon o volonterstvu 

   - Etički kodeks volontera

    -Volontiranje u Gunji

Mjesec borbe protiv ovisnosti

Mjesec borbe protiv ovisnosti u Republici Hrvatskoj obilježava se u razdoblju od 15. studenog do 15. prosinca. Svake godine u navedenom razdoblju obilježavanje se provodi s ciljem upozoravanja cjelokupne javnosti na problem zlouporabe svih oblika sredstava ovisnosti a osobito droga, te se time nastoji potaknuti sve subjekte u društvu na aktivnu borbu protiv ovisnosti i zlouporabe droga poduzimanjem zajedničkih aktivnosti za uspješno suprotstavljanje ovom ozbiljnom problemu današnjice.
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije ovisnost je duševno, a ponekad i tjelesno stanje koje nastaje međudjelovanjem živog organizma i sredstva ovisnosti. Obilježavaju ga ponašanje i drugi duševni procesi koji uvijek uključuju prisilu za povremenim ili redovitim uzimanjem sredstva ovisnosti u namjeri da se doživi njegov učinak na duševne procese ili da se izbjegne nelagoda zbog odsutnosti takvog sredstva. Psihička ovisnost je stanje pri kojem sredstvo ovisnosti uzrokuje osjećaj zadovoljenja i duševni nagon koji zahtijeva povremeno ili redovito uzimanje sredstva ovisnosti radi stvaranja ugode ili radi izbjegavanja neugode. Fizička ovisnost je stanje prilagodbe koje se očituje fizičkim poremećajima (sindrom ustezanja ili apstinencijski sindrom) pri prekidu uzimanja sredstva ovisnosti.

Četiri koraka do ovisnosti

Na putu prema ovisnosti poznate su četiri faze odnosno četiri koraka navikavanja. Prva faza je proba, uglavnom droga se prvi puta uzima iz znatiželje ili na nečiji nagovor, a takvo ponašanje prisutno je najčešće kod mlađih dobnih skupina.
Druga faza na putu prema ovisnosti jest „sve češće s drogom“. Nakon prvog kušanja konzumentu se svidjelo pa sve češće uzima drogu u društvu, za bolje raspoloženje. Smatra to bezopasnim i vjeruje da još uvijek može prekinuti sa konzumiranjem kad god to poželi. Pri tome troši sve više novca na nabavu droge.
Treća faza je navika, a u toj fazi konzument vrlo ozbiljno postaje zaokupljen s drogom. Drogu uzima kako bi se lakše nosio sa životnim problemima, zanemaruje svoje obaveze, gubi stare prijatelje i kreće se u novom društvu, društvu ovisnika. Konzument je svjestan svoje ovisnosti, pokušava prekinuti, što često traje samo neko vrijeme, ubrzo se vraća na stari put svakodnevnog korištenja droge jer u ovoj fazi je već vrlo teško odustati.
Četvrta faza je ovisnost. To je posljednja i najopasnija faza u kojoj ovisnik više ne vlada svojim životom, njegovim životom ovladava droga. Zbog droge ovisnik zanemaruje sve ostalo, ona postaje važnija od svega. Droga više ne pruža nikakvo zadovoljstvo, ali je ovisnik mora uzimati jer je psihički i fizički postao ovisan o njoj. Ovisnost o drogi manifestira se u svim područjima življenja, ovisniku se mijenja društveni život, zanemaruje obaveze, gubi prijatelje, neprimjereno se ponaša.

Tolerancija

Tolerancija na lijekove ili sredstva ovisnosti znači da je tijekom njihove duže primjene potrebna sve veća doza za isti učinak. Uzimanjem jednakih doza droge nakon određenog vremena stvara se tolerancija, odnosno više se ne postiže odgovarajući učinak. Zato je potrebno uzimati sve veće količine droge kako bi se postigao isti učinak ili bi se otklonili simptomi apstinencijskog sindroma. 

Alkoholizam

Alkoholizam je poremećaj u ponašanju, koji nastaje uslijed dugotrajnog konzumiranja prekomjerne količine alkohola. To je kronična bolest koja uzrokuje fizičke i psihosocijalne probleme. Kao i kod svih drugih ovisnosti, dolazi do poremećaja neurobiološke ravnoteže u mozgu, te se uživanjem alkohola aktivira osjećaj ugode i zadovoljstva. Dugotrajna konzumacija alkohola u većim količina dovodi nakon određenog vremena do razvoja tolerancije na učinak alkohola, pa tako svako ustezanje od alkohola dovodi do pojave simptoma apstinencije. Početni i najblaži simptomi apstinencije su znojenje, drhtavica i slabost. Kod težih oblika može doći i do pojave halucinacija, a u nekim slučajevima moguća je i pojava nedostatka teka, jačeg tremora (dok pacijent miruje), depresije i nesanice, zbog čega se ponovno poseže za alkoholom, kako bi se otklonio osjećaj neugode, čime se zatvara “začarani krug” ovisnosti o alkoholu. Alkohol toksično djeluje na jetru, a kod alkoholičara je često primjetna i pojava poremećaja prehrane, odnosno gubitka teka uslijed prekomjernog konzumiranja alkohola. Sve to u nekim slučajevima može dovesti do težih posljedica kao što su: ciroza jetre, oštećenje mozga, pankreatitis, gastritis i aritmija.

Duhan

Uživanjem duhana pušenjem razvija se psihička ovisnost najčešće jakog i vrlo jakog intenziteta. Javlja se i fizička ovisnost. Simptomi apstinencije se sastoje od razdražljivosti, agresivnosti, depresije, poteškoća koncentracije, povećanog teka itd. Smetnje obično traju nekoliko dana. Na neke učinke nikotina razvija se tolerancija. Pušenje umanjuje učinke nekih lijekova što je posljedica povećane aktivnosti jetrenih enzima koji razgrađuju te lijekove. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, pušenje je bolest. Kod pušača su višestruko povećani rizici od razvitka niza teških bolesti: karcinoma dušnika, grkljana, usne šupljine, jednjaka, mokraćnog mjehura, gušterače, učestalija su kardiovaskularna oboljenja – infarkt miokarda, cerebrovaskularni inzult, smanjena je plodnost itd. Pušenje je jedan od najčešćih uzroka smrti koji se može otkloniti. Duhanski dim sadrži vrlo veliki broj različitih tvari od kojih najvažniji farmakološki učinak ima nikotin. To je jedna od najotrovnijih tvari (smrtonosna doza za odrasle je oko 60 mg). Iz jedne se cigarete apsorbira 1-2 mg nikotina. Duhan je jedna od najbizarnijih droga: Prvi su kontakti s njom u pravilu neugodni, kad se stvori navika ugodni se učinci jedva osjete, no nedostatak cigareta pušači teško podnose.

Narkotici i psihoaktivne tvari

Droge su sirovi, napola prerađeni proizvodi biljnog, životinjskog ili mineralnog podrijetla, koje su od davnina služile za izradu lijekova. S vremenom se pojam droge ograničio na opojne (narkotske) droge i neke druge sintetski izrađene tvari koje djeluju na središnji živčani sustav, te je u uporabi i izraz psihoaktivne tvari. Opojnim drogama smatraju se proizvodi i supstancije prirodnog ili umjetnog podrijetla čijom se uporabom mogu stvoriti stanja ovisnosti koja mogu izazvati oštećenja zdravlja ili na drugi način ugroziti ljudski integritet u fizičkom, psihičkom i socijalnom smislu. Između ostaloga ovdje pripadaju amfetamini, kanabis, kokain, halucinogeni, opijati i opioidi te isparavajuća otapala. Posljedice koje droga uzrokuje pojedincima, obiteljima i zajednici smatraju se jednim od najtežih sociopatoloških pojava današnjice. Droga je problem koji se ne događa drugima, svaka mlada osoba je u mogućnosti doći u dodir s drogom, bez obzira da li raspolaže s puno ili malo novca, je li odgojena strogo ili popustljivo.

Kocka

Kockanje je poput ovisnosti o heroinu i alkoholu i treba ga ozbiljno shvaćati. Tim više, jer mu se ljudi odaju zbog psihičkih problema poput depresije, anksioznosti, poremećenih obiteljskih odnosa, niskog praga samopoštovanja, emocionalne nezrelosti i drugih uzroka. Kad kocka, ovisniku sve boljke postaju podnošljivije. Iako veliki dio hrvatske javnosti ne smatra ovisnike o kockanju znatnijim društvenim problemom, učestale ljudske tragedije i kriminal zbog kockarskih dugova to opovrgavaju. Oni koji se uhvate u začarani krug te ovisnosti, a nerijetko je riječ o mladim ljudima, izlaz nemalo vide u samoubojstvu. Kockanje je oduvijek prisutno u svim društvima, a kod nas je zadnjih godina poprimilo epidemijske razmjere, tvrde stručnjaci. Kockanje kao sociopatogena pojava podložno je kriminogenom utjecaju na pojedinca. U određenim okolnostima je kazneno djelo, a može biti povezano i s drugim kaznenim djelima poput lihvarenja, prijevara i kamatarenja. Da bi vratio dugove, ovisnik o kocki počinit će nerijetko krađe, imovinski delikt, razbojništva... Kockarski dugovi uzrok su i samoubojstava. Kako bi im se pomoglo čim prije i uspješnije svladati problem ovisnosti o kockanju, psihoterapija ponajprije obuhvaća indikacijske razgovore, kojima se među ostalim utvrđuje najučinkovitija terapija za pacijenta. Trećina kockara nastavlja kockati već nakon tri tjedna liječenja, trećina ih ne kocka oko tri mjeseca, a potom se vrate starim navikama, a trećina ih više ne kocka ili to čine povremeno.

Ostale ovisnosti

Pod ostale ovisnosti možemo ubrojiti za sada još nedovoljno istražene ovisnosti poput ovisnosti o hrani ili računalu. Specifične namirnice, posebno one bogate mastima i/ili šećerom mogu dovesti do ponašanja sličnog ovisničkom. Ovakva hrana, iako vrlo privlačnog okusa, ne izaziva ovisnost, ali može dovesti do ovisnosti ukoliko se uživanje u njoj može opisati kao krajnost: zabranjivanje konzumiranja ili konzumiranje abnormalno velikih količina. Ove krajnosti se povezuju s povećanim rizikom od gojaznosti, depresijom, zloupotrebom droga i dr.
Što se tiče ovisnosti o računalu (ili internetu), to je svako prisilno ponašanje koje ima veze sa internetom, a koje smeta normalnom životu i uzrokuje veliki stres u prijateljskom, ljubavnom, obiteljskom i poslovnom okruženju. To je ponašanje koje u potpunosti dominira životom ovisnika. Ovoj vrsti ovisnika Internet predstavlja prioritet u životu koji je važniji od obitelji, prijatelja, supružnika. Ovisnici o internetu su spremni žrtvovati ono do čega im je najviše stalo kako bi zaštiti i nastavili svoje ponašanje.

Kako se riješiti ovisnosti

Ovisnost je bolest koja se i kada je ovisnik izliječen uvijek može vratiti. Postoje različiti načini i pristupi u liječenju ovisnika, ali najbolji je onaj koji će prihvatiti sam ovisnik. Liječenje se odvija u nekoliko faza. Najprije tijelo treba osloboditi fizičke ovisnosti, dakle treba prebroditi takozvanu apstinencijsku krizu. Jer tko je navikao redovito uzimati drogu, prolazi teške trenutke kad ostane bez nje. Ta se faza prolazi pomoću lijekova. U drugoj fazi treba učvrstiti i očuvati apstinenciju kako ovisnik ne bi ponovno posegnuo za drogom. Stručnjaci kažu da se to najbolje postiže u obitelji, uz pomoć stručne osobe. No, ako obitelj ne jamči uspješnost te bitne faze, ovisnik će si pomoći prihvati li dulji boravak u nekoj terapijskoj zajednici. Tamo se vraća u normalan život, školovanjem i radom. To, međutim, katkad može potrajati i nekoliko godina.
Dio ovisnika, bez obzira na sve posljedice, ustraje u svom načinu života. Kako navodi dr. Slavko Sakoman, naš poznati stručnjak za droge, oko 40 posto ovisnika uvijek će se uporno vraćati uzimanju droge, ili živjeti zauvijek ovisni o nekoj zamjeni za ilegalnu drogu. Oko 30 posto ovisnika svoj će kratki životni vijek (oko 35 godina) provoditi između ulice, bolnice i zatvora. Umiru rano najčešće zbog slučajnog predoziranja, ili počine samoubojstvo, umiru od hepatitisa, AIDS-a, pogibaju u prometnim nesrećama. Ovisnici žive upola kraće od prosječnog ljudskog vijeka. Ali, ne samo kraće, nego i puno lošije. Takav je život tragičan, ne samo za njih, nego i za njihove obitelji i prijatelje.
Zašto onda, zbog dvojbenog zadovoljstva ili puke znatiželje, riskirati i uopće uzeti prvi džoint?

 izvor:

http://www.moravek.net/index.html
http://www.amoic.hr/

 

 

   -European Volunteer Centre

   -UN Volunteers 

 

 
donja



naslovnanovostiakcijegalerija slikakontakt ng volonteri na facebooku novogradiščaning onlineekološka udruga izvorutvrda gračanicatrgovački obrt suzana

smile